Andreja Vivoda: likovna umjetnica kojoj su djeca nadahnuće i ljubav

Doznajte na koji način likovna umjetnost oplemenjuje djecu i kako izgleda atmosfera u Maloj likovnoj akademiji koja već deset godina djeluje u Zagrebu u razgovoru s umjetnicom Andrejom Vivodom

Ovaj vas tjedan upoznajemo s akademskom slikaricom – grafičarkom Andrejom Vivodom iz Zagreba koja se s likovnom umjetnošću susreće od svoje najranije dobi u svom domu i kroz različite likovne radionice. Likovna je umjetnost postupno postajala dio nje, njezinih snova, odrastanja i najvažnijih životnih ciljeva. Bliži se deseta godina od kada je sa suprugom osnovala u Zagrebu “Malu likovnu akademiju Vivoda” koju pohađaju djeca od najranije dobi, mladi i odrasli. Likovni odgoj i edukacija, uz paralelno izvorno umjetničko stvaranje za koje se školovala, njezino su životno opredjeljenje, za koje vjeruje da će je pratiti kroz cijeli život.

Koliko vas ispunjava rad s djecom?
Kako sam prolazila pojedine faze mojeg školovanja zadavala sam si nove ciljeve koje moram ostvariti. Kada sam završila školu primijenjene umjetnosti cilj mi je bio upisati i završiti akademiju. Još dok sam polagala zadnje ispite i dok sam radila na diplomskom radu organizirala sam prve likovne radionice za djecu i mlade. Paralelno sam odlučila da neću nikada napustiti svoj izvorni likovni rad, za koji sam se školovala. Likovna umjetnost, a posebno rad s djecom, moja su velika strast. Djeca su mi nadahnuće i ljubav, njima se predajem svim svojim bićem. Na njih nesebično svakodnevno prenosim svu svoju energiju, stečeno znanje i iskustvo.

Što je za vas umjetnost i zašto je ona važna za djecu?
Svi se mi često pitamo: tko samo, odakle dolazimo, kamo idemo? Na svom razvojnom povijesnom putu čovjeka prate četiri osnovna područja djelovanja: filozofija, znanost, religija i umjetnost. Jednostavno rečeno umjetnost je jedna od osnovnih ljudskih aktivnosti, koja ga prati kroz sva razdoblja razvoja, a seže u daleka prethistorijska vremena. Kroz umjetnost čovjek izražava svoje unutarnje osjećaje, svoju bit i, na kraju, svoju osobnost. Izraz je unutrašnje nužnosti. Umjetnost čovjeka oplemenjuje, uvodi ga u svijet lijepih vrlina, čini ga boljim i profinjenijim. Želimo li djeci omogućiti puni razvoj, bavljenje umjetnošću od najranije dobi je neizostavni dio ukupnog odgoja. Bavljenjem umjetnošću dijete razvija kreativnost kroz razvoj mašte, nadahnuća i intuicije, usvaja radne navike i posebne vještine, te odrasta u karakterne osobe s lijepim i profinjenim osjećajima.

Kako izgledaju vaše likovne radionice?
Ja uvijek volim reći da su naše likovne radionice, kako danas to nazivaju “obogaćena sredina”, koja osigurava zanimljivu, raznoliku i poticajnu okolinu, a ujedno je preduvjet za podržavanje djetetove osobnosti, razvijanje sposobnosti i na kraju za razvoj njegove posebne nadarenosti. Atmosfera u našim likovnim radionicama naprosto pršti od veselja i radosti, ali isto tako od usredotočenosti na rad. Nemamo praznog hoda, sve se odigrava bez posebnog napora, ležerno, kroz igru. Mi u ulozi učitelja nikako ne namećemo zadatke, već predlažemo, potičemo, usmjeravamo. Tako gradimo međusobno povjerenje, čuvamo osobnost svakog od naših polaznika i na kraju osiguravamo toplu i radnu atmosferu. Koliko je važna stručnost, isto toliko je važna toplina i ljubav koju iskazujemo prema djeci s kojom radimo.

Kako djeca reagiraju na umjetnost?
Djeca se veoma rano kroz igru likovno izražavaju; nezgrapno čine svoje prve šare na papiru, stvaraju prve oblike od gline, slažu kamenčiće… Nevjerojatno ih je promatrati s kojom se lakoćom likovno izražavaju. Upravo u ovoj prvoj fazi dolazi najviše do izražaja njihova osobnost, izvorno izražavanje i originalnost. Nije slučajno najveći slikar dvadesetog stoljeća Pablo Picasso izrekao svoju poznatu sintagmu: “Svako je dijete umjetnik. Problem je kako će to i ostati jednom kada odraste”. Iskustvo nam govori kako najmlađa djeca najbrže i najlakše svladavaju osnove likovnog govora i s nevjerojatnom lakoćom, igrajući se, nesvjesno ulaze u magični svijet umjetnosti. Što je dijete starije, to je više truda potrebno da se razbiju okovi stvoreni tijekom vremena u okolini i uvjetima u kojima je odrastalo. Jednom kad djeca osjete radost i ljepotu umjetničkog stvaranja, umjetnost postaje neizostavni dio njihovog života.

Što djeca najviše vole, koje likovne tehnike?
Teško je reći u kojim se likovnim tehnikama djeca najviše vole izražavati. Mi s njima kroz godinu prolazimo sve likovne tehnike, od crtačkih, slikarskih, grafičkih, kiparskih, prilagođavajući se uzrastu i dosadašnjem savladavanju pojedinih od tih tehnika. Nisam nikada primijetila da bi koji od polaznika inzistirao isključivo na jednoj tehnici. Nastojimo u svoj rad unijeti što više raznovrsnosti, mijenjajući teme, tehnike, unoseći u rad različite materijale. Upravo ta raznovrsnost čini naše likovne radionice zanimljivima.

Djeca vaše radionice (kampove) mogu pohađati i ljeti. Što ih na njima očekuje?
Točno, našim polaznicima koji izraze želju omogućujemo polazak likovne kolonije i tijekom ljetnih praznika. Moj je otac porijeklom iz Istre tako da imamo kuću u prekrasnom ambijentu nadomak Novigrada, a isto tako lijepo imanje u unutrašnjosti, kraj Buzeta.
Svaki dan djeca obvezno rade isto kao i našim radionicama u Zagrebu, samo što radimo u našem dvorištu ili vani u prirodi. Nakon toga vodimo ih na kupanje, gdje im dajemo poduku o plivanju, ronjenju i surfanju. Dalje organiziramo posjete, za djecu interesantne lokacije kao što su: galerija Džamonja u Vrsaru, vodopad kod Pazina, selo Kotli kod Roča, razgledavanje
zvjerinjaka jelena lopatara i drugo. Prema izraženom interesu organiziramo jahanje konja.
Ljetne kolonije organiziramo u grupama s maksimalno pet polaznika, koje traju osam dana. Svjesni smo velike odgovornosti preuzimajući djecu, no s obzirom na stečeno povjerenje i u odnosu s djecom i s roditeljima nemamo problema s popunom i ovih ljetnih termina.

Ima li među djecom s vaših likovnih radionica onih koji su odlučili nastaviti se kasnije u životu baviti umjetnošću?
Naravno da ima, mi već danas imamo naše polaznike koji su nastavili školovanje u školi primijenjene umjetnosti ili u umjetničkoj gimnaziji. Polazeći od krajnjeg životnog smjera kako ga je definirao jedan autor, a to je “traganje za ljubavlju, istinom, vrlinom i ljepotom”, nije nam osnovni cilj da se svi naši polaznici moraju baviti isključivo umjetnošću. Osnovni nam je cilj da naši polaznici savladaju osnove likovnog govora, razvijaju maštu, intuiciju i nadahnuće, te na kraju kreativnost, koja je svakom sve više potrebna u svakodnevnom životu, bez obzira na profesionalno opredjeljenje.

Kako vaše dijete doživljava svijet likovne umjetnosti?
Imam trogodišnjeg sina Vala za kojeg možemo slobodno reći da odrasta u likovnom okruženju “obogaćene sredine”. Sigurno da takav ambijent uz našu podršku djeluje na dijete poticajno, koje mu omogućuje da postupno, neprimjetno i bez ikakvog nametanja ulazi u svijet likovne umjetnosti. Već sada možemo zamijetiti s koliko radosti radi svoje prve šare na papiru ili kako nesputano oblikuje plastelin kada ga dovedem među ostalu djecu na naše likovne radionice. No ne očekujem od svojeg djeteta da mu osnovni životni poziv i cilj bude umjetnost pod svaku cijenu. Više sam sklona svestranom odgoju i obrazovanju, koje će s vremenom postati čvrsta osnovica za usvajanje vrlina i konačno za samostalno opredjeljenje o životnom pozivu. Na bavljenje umjetnošću u ovoj životnoj dobi, gledam više kao na nešto što dijete oplemenjuje, uvodi ga u svijet lijepih vrlina, čini ga profinjenijim i na kraju boljim.

Na kojim lokacijama djelujete?
Već godinama Mala likovna akademija djeluje na adresi Radićeva 29 u Zagrebu, a zbog većih potraživanja za upisima na radionice, od nedavno se nalazimo na još jednoj lokaciji – Kuniščak 1b, na zapadnom dijelu grada.

Izlažu li se negdje dječji radovi nastali na vašim radionicama?
Uvid u uspješnost našeg rada moguće je steći ponajprije prisustvovanjem radionicama, pregledom godišnjih kataloga i posjetom izložbi dječjih radova “Čarobni svijet likovne umjetnosti”, koju otvaramo 15. lipnja 2018. godine u 18 sati u Studiju Moderne galerije “Josip Račić”, Margaretska 3, Zagreb.

Razgovarala: Ivančica Tarade
Foto: Antonija Vivoda, osobni album

Preuzeto sa stranice www.roditelji.hr