Izraz unutarnje nužnosti
Andreja Vivoda
Gioia Ana Ulrich Knežević
Razgovor s likovnom umjetnicom, galeristicom i voditeljicom likovnih radionica za djecu, u povodu njezina sudjelovanja na skupnoj izložbi GraficaRi u Malom salonu, Rijeka
Završili ste osnovnu Waldorfsku školu. Je li to imalo utjecaj na vaš odabir profesije?
Završila sam osnovnu Waldorfsku školu, no ona je bila samo jedna karika koja je na meni ostavila snažan pečat i sigurno je imala utjecaj, kako na konačni odabir budućeg zvanja, tako i na formiranje mojega svjetonazora. Nenametljiva i ne strogo programirana edukacija, uz svakodnevni doticaj s umjetnošću, mnogo je bolje odgovarala mojoj prirodi. Tu nisam bila opterećena svakodnevnim testovima i usvajanjem velike količine činjeničnog znanja, već sam bila usmjeravana na razvijanje sposobnosti, umjetničko izražavanje i aktivnosti za što je moguće bogatije i bolje osmišljavanje života. Upravo je u toj školi izgrađen moj odnos prema najvažnijim životnim vrijednostima i tu sam stekla samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti. Moji prvi dodiri s umjetnošću, posebno likovnom, sežu u najranije djetinjstvo. U obitelji sam dobila prva usmjerenja i poduke o crtanju, slijede pohađanja likovnih radionica, posjete izložbama, upis u Waldorfsku školu pa u školu primijenjenih umjetnosti i na kraju Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Postupno sam prelazila put dječjeg nesvjesnog umjetničkog izražavanja. Ne sjećam se točno kada je u meni sazrela snažna želja da kistom, olovkom ili nekom drugom tehnikom izrazim na papiru sav misterij svijeta i unutarnju nemirnu prirodu – bilo je to veoma rano.
AMBIJENTI I DIJALOG S PUBLIKOM
Što ste prvo naslikali i u kojoj tehnici?
Teško je reći što sam prvo naslikala, neumitno sam prolazila put kakav prolaze sva djeca koja zarana počinju crtati. Bili su to vjerojatno prvi pokušaji da naslikam svoje najmilije – roditelje, brata, psa, mačku, detalje iz prirode…
Gdje danas pronalazite motive?
Ne bih rekla da tragam za motivima, radije bih se izrazila kako inspiraciju i nadahnuće za svoj umjetnički rad nalazim prvenstveno u djeci s kojom svakodnevno radim, i u nutrini svog bića. Nevina dječja priroda, njihova maštovitost, nesputani likovni izričaj i lakoća s kojom se izražavaju bude u meni, uvijek iznova, porive za likovnim stvaranjem. Moje likovno stvaranje odraz je najprije moje unutarnje prirode, mašte i intuicije, a u svaki umjetnički uradak nastojim unijeti svoje osjećaje, snagu karaktera, ljubav prema životu i sve ono što će naš svijet učiniti ljepšim i boljim.
Kako gledate na umjetnost općenito i kako biste opisali svoj slikarski izričaj?
Umjetnost pripada području apsolutnog duha i vezuje se uz intuiciju, individualnu spoznaju i osobnost onoga koji je stvara. Kao takva, jedinstvena je i neponovljiva. Duh je dakle taj koji, zahvaljujući intuiciji, stvara izričaj, a da bi to mogao činiti, mora biti djelatan i poticajan te uz visok stupanj koncentracije i snagu volje osigurava umjetničko stvaranje. Koristim jednostavne forme, kojima nastojim proizvesti različite učinke, izražavam i nastojim potaknuti doživljaje i osjećaje kod sudionika, stavljajući ih na taj način u interaktivan odnos. Nanošenjem sitnih čestica uz uporabu nijansi, tamno-svijetlih tonova, svjetlosnih efekata i različitih geometrijskih oblika u nemirnom skladu nastojim postići jednostavnost i snažan umjetnički dojam. Umjetničko stvaranje stavljam u kontekst definicije umjetnosti kao izraz unutrašnje nužnosti i stalne težnje za umjetničkom izvrsnošću. Sliku i grafiku ne uzimam kao konačan domet umjetničkog stvaranja. Sklonija sam kompleksnijem, višeslojnom ambijentalnom ostvarenju. Ambijentalne instalacije, statički i pokretni objekti, obješene ili odignute kombinacije, samostojeće ili rotirajuće ploče-mobili sredstva su kojima se najčešće izražavam.
Koliko vam je važno da vaše slike ostvare dijalog s promatračima?
Svakako da mi je stalo, dobra interakcija i aktivan odnos između percipijenta i artefakta znači da je postignut cilj, znači da slika zrači snagom koju joj je udahnuo autor. Slika ili bilo koji drugi umjetnički rad mora u promatrača buditi različite doživljaje i osjećaje: od sreće, zadovoljstva ili ushićenja do ravnodušnosti, tuge ili žalosti. Ovdje se radi o složenim i nadasve suptilnim odnosima koje umjetnik svojim radom mora stalno podražavati.
RAD S DJECOM
Zajedno s obitelji vodite umjetničku galeriju. U njoj izlažete vlastite radove, ali organizirate i radionice za djecu, mlade i odrasle.
Prije nego sam diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu, čvrsto sam odlučila da će se moj budući profesionalni rad kretati u dva osnovna pravca: likovni odgoj djece i mladih, te bavljenje likovnom umjetnošću. Ovo je četvrta godina da u mojoj galeriji suvremene umjetnosti Vivoda kontinuirano radimo s djecom i mladima u likovnim radionicama. Isto tako, stalno izlažem svoje radove, dok povremeno organiziramo izložbe mladih kolega i kolegica.
Osim slikarstvom, bavite se keramikom i likovnim uređenjem interijera.
U školi primijenjenih umjetnosti završila sam smjer keramike, dok sam na akademiji diplomirala na odsjeku grafike. U radu s djecom i mladima koristim stečeno znanje i vještine iz slikarstva, grafike, modeliranja, keramike i drugoga, no kada se radi o čistom bavljenju umjetnošću, prostor mojeg interesa se sve više sužava na grafičke ambijentalne instalacije. Izvrsnost umjetničkog stvaranja možete ostvariti na uskom području, jednoj ili eventualno dvije ideje.
Tko su vaši uzori?
Svaki umjetnik nastoji biti svoj i teži za ostvarenjem što većeg stupnja originalnosti, tako je i sa mnom. No s druge strane, nijedan umjetnik nije izoliran otok, formirao se u određenom okruženju i pod određenim utjecajem. Ako je riječ o uzoru, više volim govoriti o naklonosti, bliskosti pogleda, uvažavanju i poštovanju prema nekomu. U tom smislu želim istaći Miroslava Šuteja, Zlatka Kesera, Edu Murtića, Picassa, Yayoija Kusamu.
Kakvi su vaši planovi za budućnost?
Na profesionalnom planu moja je budućnost jasno predodređena s dva osnovna cilja: likovni odgoj djece i mladih, te izvorno likovno stvaranje. Na planu likovnog odgoja, s obzirom na veoma dobre rezultate koje sam postigla u relativno kratkom roku, cilj mi je stvoriti mrežu likovnih radionica i na taj način provesti u život specifičnost programa koji provodim na što širem području. U području likovnog stvaranja uporno ću nastaviti sa stvaranjem bez posebnog cilja.
Preuzeto sa stranice www.zarez.hr
